Stanovnici jednog starog dela Beograda gotovo da više ne mogu da prepoznaju deo grada u kom su rođeni, ili tu žive decenijama.
Rustičnost i dašak starih vremena gotovo su nestali, a ako se nastavi ovim tempom, raskošne zgrade, svedočantvo razvoja moderne u arhitekturi, moći ćemo da gledamo samo na starim fotografijama.
„Neću se uopšte začuditi ako se jednog dana probudim i umesto krošnje lipe koja je tu decenijama, ugledam neku betonsku čeličnu konstrukciju“, kaže Dragica M, rođena Dorćolka.
Njene muke su počele kada je u njenom kvartu postojeći, napušteni objekat „preuređen“ u ilegalni hostel.
„Kao da nije dovoljno što više ne mogu na miru da popijem kafu na svojoj terasi, a da nisam izložena pogledima AirBnb turista, sad više ni ne prepoznajem svoj kraj u kome živim otkako znam za sebe“.
Postavimo li ovo pitanje investitorima, dobićemo jednoglasan odgovor: pravila tržišta!
Iako je toliko novih lokacija na kojima se gradi, interesovanje ni najmanje ne jenjava za ovim starim delom grada, a s obzirom na to da su svi nestrpljivi da se zgrada završi, ne ostaje vremena i prostora za estetiku.
M.A. je blisko vezan za arhitektonsku i projektansku struku. Prema njegovom svedočenju, investitore skoro i da ne zanima kako će se nova zgrada uklopiti u krajolik.
„Morate i njih da razumete“, kaže naš sagovornik, „rokovi se probijaju, pa se dešavaju pritisci sa raznih strana.
Dodajmo i tome nepredviđene okolnosti, da ne kažem, propuste, probleme koji moraju da se rešavaju u hodu… jasno vam je zašto najmanje prostora ostaje za konkretno fasade.
Takođe, mlađe arhitekte koje potpisuju eksterijer pripadaju novijoj školi, te se trude da implementiraju trendove s globalnog nivoa, odbacujući u tom smislu istoriju i kulturno nasleđe“.
Ima i dobrih primera
Srećom, mogu se sresti zgrade „novije proizvodnje“ koje su estetikom, prvenstveno fasadom, da kažemo ideaalno uklopljene u deo grada.
Na prvom mestu ih odlikuju fasade pastelnih boja, prozori i betonske okapnice koji ne odskaču oblikom i dimenzijama u odnosu na one sa starijih zgrada. Diskretni reljevi, mahom od gipsa ili betona, kovane ograde terasa i naposletku, rasveta koja ovom tradicionalnom omažu daje dašak luksuza.
Instagramer koji stoji iza profila @vratadorcola kaže da sve veći broj novih zgrada može da parira onim starijim.
„Može se slobodno reći da su do skoro sve novije zgrade liče jedna na drugu. Krajem prošlog i početkom ovog veka gotovo u potpunosti se izgubila bilo kakva naznaka tradicionalnih stilova. Ako pogledamo samo ulaze i vrata koji su u nekim slučajevima stari i po više od 100 godina, možemo tačno da vidimo jasnu degradaciju u pogledu korišćenja materijala, ali i samog pridavanja značaja ulazu.
Ukoliko govorimo samo o Dorćolu koji je praktično oduvek bio uglavnom stambena četvrt, možemo primetiti da su imućniji ljudi u prošlosti mahom gradili kuće i zgrade za sebe i svoje porodice, a danas to čine za dalju prodaju. Ipak, zbog visokih zahteva i očekivanja kupaca, odnsno jake konkurencije u ostalim delovima grada, počelo se sve više voditi računa o estetici, načinu gradnje, materijalima koji se koriste i sl. Vrlo je zanimljivo šetati gradom i pratiti sve te promene.“
Ovo ujedno treba da bude podstrek investitorima u kom smeru da idu. Stanovi će se svakako prodati, s tim što se treba zamisliti oko sledećeg: da ste kupac koji je u prilici da bira, da li biste odabrali da živite u zgradi koja je kao i sve ostale, ili u onoj koja je estetikom dostojna prestižnog dela grada?